Kako složiti aktivan izlet za ljude koji nisu svi jednako aktivni?

Kad grupa poželi aktivni izlet često se dogodi ovo: svi su načelno za prirodu, kretanje i “nešto drugačije”, ali kad se program počne konkretizirati, odjednom se otvori cijeli niz potpuno legitiminih pitanja.

Koliko ima hodanja? Je li staza zahtjevna? Treba li posebna obuća? Ima li uspona? Može li se nešto preskočiti? Kad je ručak? Što ako se promijeni vrijeme?

U istoj grupi često ima ljudi koji bi odmah na bicikl, ima onih koji vole šetnju ako nije prenaporna, onih koji bi rado probali nešto novo, ali bez pritiska, ali I ljudi kojima je najdraži dio svakog izleta trenutak kad se sjedne za stol.

Zato se dobar program ne slaže samo prema tome što lijepo zvuči u opisu. Rafting, kajaci, planinarenje, bicikli ili adrenalinski park mogu biti odličan izbor, ali samo ako odgovaraju grupi koja dolazi.

Prije odabira aktivnosti treba znati nekoliko osnovnih stvari: koliko su ljudi navikli na kretanje, dolaze li nakon radnog tjedna, koliko vremena imamo, je li cilj više druženje ili izazov i treba li program imati mirniju varijantu za one koji ne žele naporniji dio.

Posebno treba paziti na riječ “lagano”. Lagana šetnja nekome znači pola sata hodanja po ravnom putu i kavu nakon toga, a nekome dva sata uspona jer “nije tehnički zahtjevno”. Zato je bolje odmah jasno reći koliko ruta traje, koliko se hoda, ima li uspona, gdje su pauze i što radi osoba koja ne želi sudjelovati u cijeloj aktivnosti.

Kod mješovitih grupa, s različitim “frekvencijama” često dobro funkcionira organizacija dviju mogućnosti. Primjerice, jedna grupa ide na dužu biciklističku rutu, druga na kraću šetnju i degustaciju. Jedni biraju kajak, drugi obilazak mjesta. Dio grupe ima aktivniji početak dana, a svi se kasnije nalaze na zajedničkom ručku ili završnom druženju.

Važno je samo da nijedna opcija ne zvuči kao “pravi program” i “program za one koji ne mogu”. Bolje je imati dvije ravnopravne mogućnosti: jednu s više kretanja, drugu sa sporijim ritmom.

Pauze su tu jednako važne kao i aktivnosti. Ako se dan napuni do kraja, ljudi možda odrade sve što piše u programu, ali nemaju vremena uživati u onome što se događa. Dobra pauza često napravi više za atmosferu nego još jedna dodatna aktivnost u prenatrpanom rasporedu.

Na kraju se grupa ipak treba negdje spojiti. To može biti ručak, degustacija, zajednička završna točka, fotografija ili kratko druženje. Nije važno da svi cijeli dan rade isto, ali je važno da izlet ne završi kao nekoliko odvojenih programa koji se slučajno događaju istog dana.

Aktivan izlet najbolje funkcionira kad je dovoljno zanimljiv onima koji žele više, a dovoljno pristupačan onima koji žele mirniji tempo. Bez forsiranja, bez utrke i bez osjećaja da se svi moraju uklopiti u isti kalup.