Zašto najbolje razmišljamo u pokretu?

Problem je što to najčešće pokušavamo napraviti sjedeći za istim stolom, u istoj prostoriji i u istom okruženju u kojem svakodnevno rješavamo zadatke i izazove.

A sudeći prema prastarom iskustvu, ali i suvremenim znanstvenim spoznajama, ljudska bića nisu (uvijek) stvorena da svoje intelektualne i kreativne kapacitete maksimalno koriste sami, sjedeći pred ekranom ili na predugom sastanku. Baš naprotiv, naš mozak probleme najbolje rješava kad se krećemo. Kreativne ideje lakše izbijaju na površinu kad smo aktivni i kad nismo sami.

Svijest o tome nije nova. Vezu između razmišljanja i kretanja najčešće povezujemo s Aristotelom i njegovom peripatetičkom školom u atenskom Likeju. Sam naziv škole veže se uz pojam hodanja i šetnica na kojima su se okupljali njegovi učenici. Iako povjesničari oprezno gledaju na romantičnu sliku Aristotela koji stalno predaje hodajući, činjenica da se filozofska rasprava odvijala u prostoru šetnica i javnih vježbališta jasno govori o tome koliko je antičko obrazovanje odnosno razmišljanje bilo udaljeno od današnje slike zatvorene učionice ili sobe za sastanke.

Posljednjih desetljeća ovom se temom bave i psiholozi te neuroznanstvenici. Jedno od češće citiranih istraživanja proveli su 2014. godine Marily Oppezzo i Daniel Schwartz sa Sveučilišta Stanford. U nizu eksperimenata uspoređivali su kreativno razmišljanje ljudi tijekom hodanja i sjedenja te zaključili da su sudionici tijekom hodanja u prosjeku generirali znatno veći broj novih ideja.

Naravno, hodanje samo po sebi neće riješiti poslovni problem, niti će svaka šetnja završiti genijalnom idejom. No istraživanje potvrđuje nešto što su mnogi vjerojatno već iskusili: ponekad je dovoljno ustati, prošetati ili promijeniti okruženje da bismo problem sagledali iz drukčije perspektive.
Psiholozi takve situacije često povezuju s procesom koji nazivaju „inkubacijom ideja“. Kada se nakratko udaljimo od zadatka, mozak ga ne prestaje obrađivati. Naprotiv, često upravo tada dolazi do povezivanja informacija i pronalaženja rješenja koja nam nekoliko minuta ranije nisu bila očita.

Još je zanimljivije što se isti princip ne odnosi samo na individualno razmišljanje.
Zato nije neobično da se najbolji razgovori često dogode tijekom šetnje, vožnje biciklom, planinarenja ili jednostavnog zajedničkog ručka nakon neke aktivnosti. U takvim situacijama ljudi razgovaraju opuštenije, manje su opterećeni hijerarhijom i lakše dijele ideje koje možda nikada ne bi izrekli na formalnom sastanku.

Upravo je to jedan od razloga zbog kojih aktivni poslovni izleti i kvalitetno osmišljeni teambuildinzi imaju vrijednost koja daleko nadilazi samu aktivnost. Nitko neće riješiti sve poslovne izazove tijekom vožnje kajakom ili šetnje kroz šumu. Ali vrlo je moguće da će se upravo tada otvoriti razgovor koji će kasnije dovesti do boljeg rješenja.

Možda zato neke od najboljih ideja ne nastaju u sobama za sastanke. Nastaju na stazi, uz rijeku, na biciklu ili tijekom obične šetnje nakon ručka. Tamo gdje se ljudi kreću, razgovaraju i nakratko zaborave da pokušavaju riješiti problem.
Pogotovo kad imate pouzdanog partnera koji se, imajući na umu stvarnu i duboku vrijednost teambuildinga, pobrine za sve kako bi vi mogli uživati, družiti se i – razmišljati.